O aroniji

Ljekovito djelovanje aronije

Aronija je bogata antioksidansima, flavonoidima, mineralima u tragovima, folnom kiselinom i vitaminima B, C i E.
Zbog visokog udjela antioksidanata i vitamina C i E, aronija djeluje antivirusno, antibakterijski i antiupalno.

Aronija je bogata antioksidantom antocijanom koji jača imunitet, smanjuje rizik od raka i usporava starenje. Aronija blagotvorno djeluje na rad želuca.
Stimulira rad štitnjače, pa se posebno preporučuje osobama s hipotireozom. Aronija sprečava nastanak kardiovaskularnih bolesti.
Ovo voće snižava visoki tlak i kolesterol te potiče proizvodnju dobrog kolesterola.

Aronija stimulira rad jetre, pomaže kod žučnih kamenaca i upala žučnog mjehura. Blagotvorno djeluje i na naš probavni sustav – smiruje grčeve i bolove u crijevima, smanjuje upalu sluznice crijeva i zaustavlja proljev. Aronija je korisna i kod upale mokraćnog sustava.

Ovo voće možemo pronaći u mnogim proizvodima za mršavljenje jer pomaže u održavanju idealne tjelesne težine.
Istraživanja ruskih znanstvenika su pokazala da aronija pospješuje izlučivanje teških metala kao i nekih radioaktivnih tvari iz organizma.

Dobrobiti aronije

  • odličan je izvor antioksidanata
  • sprečava bolesti srca i krvnih žila
  • regulira krvni tlak
  • štiti zdravlje urinarnog sustava
  • ima antiupalna svojstva
  • stimulira rad štitnjače
  • poboljšava pamćenje i koncentraciju
  • regulira razinu šećera u krvi
  • jača imunitet
  • povoljno djeluje na probavni sustav
  • štiti od virusa i bakterija
  • pospješuje izlučivanje teških metala iz organizma

Plodove aronije najbolje je konzumirati u sirovom obliku jer se kuhanjem gubi dio njezinih ljekovitih svojstava.
Plodove aronije možete koristiti i za proizvodnju džemova i marmelada, možete ju konzumirati i u obliku soka, čaja ili kompota. Bobice aronije možete osušiti da bi ih mogli koristiti i zimi.

Porijeklo aronije

Aronija Crnoplodna (Aronia Melanocarpa) pripada porodici Rosaceae (ruža). Aronija je izuzetno ljekovita i korisna biljka, potječe s istoka Sjeverne Amerike gdje se uz Aroniu melanocarpu (crnoplodnu aroniju) još može naći i Aronia arbutifolia (crvenolisna aronija). Stanište ove dvije vrste uglavnom su kisela i vlažna tla s 1000 – 1200 mm oborina na godinu.

Iako je aronija porijeklom s američkog kontinenta, prava vrijednost ove biljke prepoznata je u Istočnoj Europi. Aronija spada u porodicu ruža (Rosacea). Postoji nekoliko istoznačnica za Aronia melanocarpu (crnoplodnu aroniju) kao npr. Aronia nigra, Sorbus melanocarpa, Pyrus melanocarpa i Mespilus arbutifolia var. melanocarpa.

Izgled i razvoj aronije

U prirodi aronija je listopadni grm visine 2-3 metra i 2,5 metra širine. Jedna od glavnih prepoznatljivosti aronije su prelijepi bijeli cvjetovi koji se nalaze na kiticama. U klimatskom području kontinentalne Hrvatske cvate krajem travnja. Listovi su ovalni, nazubljenog ruba, u vegetaciji su tamnozelene boje, a u jesen dobivaju dekorativnu žarko crvenu boju.

Tek nakon razvoja listova, krajem travnja, pokazuju se prvi cvjetovi. Pojedinačni cvjetovi bijele su boje, široki 12 mm i skupljeni u grozdove. Grozdovi se najčešće sastoje od 10 do 15, a na vrhovima mladica i od 30 cvjetova. Cvatnja traje oko 10 dana pri čemu svaki cvijet pojedinačno cvjeta samo 5 dana. Cvjetove oprašuju uglavnom pčele, ali je moguće i oprašivanje vjetrom. Aronija je samooplodna biljka.

Okrugli, ljubičasto-crveni plodovi koji nastaju od cvjetova redovito se pojavljuju u velikom broju. Riječ je o sitnim jabučastim plodovima, vrlo sličnima mušmuli. Promjer jednoga ploda iznosi 6 – 13,5 mm, a težina 1,0 – 1,5 g. Plodovi su u početku prekriveni bjelkastim slojem, bez kojega izgledaju kao da su lakirani. Plodovi dozrijevaju u kolovozu. Meso ploda ima intenzivnu crvenu boju i slatku do kiselkastu i trpku aromu koja podsjeća na borovnice U plodovima nema koštica, a sjemenke su sitne.

Otporna je na zimu i mraz pa preživljava na temperaturama i do -47 stupnjeva Celzija, zbog čega nosi naziv sibirska borovnica. Zbog svoje otpornosti, aronija danas raste i u hladnijim zemljama poput Finske, Švedske i Rusije. Potječe iz Sjeverne Amerike, odakle je došla u Europu. Sjevernoamerički domoroci koristili su aroniju kao hranu i lijek. U Europi je prvenstveno bila zapažena zbog ljepote cvijeta. U mnogim dijelovima svijeta ovo se voće zbog svojih ljekovitih svojstava svrstava u ljekovito bilje.

Zreli plodovi aronije sadrže veliku količinu biofenola, tanina, flavonoida i antocijana.

Nakon černobilske nesreće nuspojave izazvane zračenjem ublažavale su se plodovima aronije. Osim samog ploda, u ljekovite svrhe upotrebljavaju se i listovi te kora aronije kao sredstva za zaustavljanje krvarenja ili kao pripravak za čaj.